(Dvadeset treći prosinac
Dva sata poslije ponoći
Zvoni telefon, poziv iz bolnice
Sve mi je bilo jasno)
Neee!
(Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane
I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane)
Sad još osjećam miris tvog tijela
U našem krevetu leži posvud
I neispijena šalica kave
Stalno podsjeća nemam kud
Nova zora polako sad sviće
Ali tebi to svejedno je
I nema veze što pjevaju ptice
Jer to gore sad ne čuje se
(Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane
I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane)
(Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane)
Luječi sve rane
(I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane)
Ne znam što sad da radim sa sobom
Nosim neizbrisivi trag
Nikad više tvoj šapat na uhu
Otvaram prozor, zagušljiv je zrak
Brzo oblačim kaput na sebe
Žurno izlazim na ulicu
Baš je dobro što kiša rominja
To nisu suze na mome licu
(Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane
I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane)
(Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane)
Liječi sve rane
(I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane)
Još pamtim sve naše posljednje riječi
Taj čvrsti zavjet neraskidivi
Da pođem s tobom ja znam ne bi htjela
Moram se boriti, moram sa tim
(Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane
I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane)
(Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane)
Liječi sve rane
(I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane)