Pomisli da se nikad, baš nikad nismo sreli Tek da smo jedno pored drugog prošli kao putpuni stranci Za našu djecu i njihov osmjeh da nikad nismo čuli U našim očima da se ogledaju neki drugi ljudi Da ovaj svemir nije upleo prste Da ovaj svemir nije mario za nas Mogli smo tragati zauvijek Al' nikad jedno drugo ne bi Bili bi neki drugi ljudi Koje bi voljeli do smrti ♪ Pomisli da nikad nismo jedno drugom uhvatili pogled Da nismo iz istog malog grada, nikad ništa od našeg vrlog plana Pomisli da skupa nismo skupa odrastali pod krošnjama parka Možda se naša korijenja nikad ne bi dotakla Da ovaj svemir nije upleo prste Da ovaj svemir nije mario za nas ♪ Mogli smo tragati zauvijek Al' nikad jedno drugo ne bi Bili bi neki drugi ljudi Koje bi voljeli do smrti