U ovom svijetu smiješnom i ludom
Ljudi se gaze sa posebnim trudom
Paranoja nas siječe i kolje redom
Malo ko se još bori, malo ko se nije predo
A ti nosiš to čisto srce
Na rukavu pribodeno koncem
Izloženo na oluji koja šiba, koja bruji
Dok te pije ti žeđaš za suncem
Svi smo mi sami, družimo se tek sa strahom
Dišemo tjeskobu pomiješanu sa zrakom
Raširimo pluća tek kad izgubimo sve
A ti to gledaš i čudiš se
Odakle ti snaga da nađeš snagu u sebi
Zašto sam ti draga kad namjerno te povrijedim?
Gdje si našo dušu što ne poznaje zlo?
I ja bi htjela to
Bolji si od mene, bolji si
I kada si gori, bolji si
Bolji si od mene, bolji si
Nije me sram reći da bolji si
U vakumu iskra ne pali i svi zvukovi samo su stali
Al' tebi niš od tog ne uzme snagu
Ti nikad ne pukneš, pošalješ k vragu
Sve što nas stišće, cijeli svijet koji je pokvaren
Ne brine te što san često nije ostvaren
Sve ono šte me obično spusti i zakuca
Tebe ne znam zašto, ali ni malo ne puca
Meni su crnjaci uvijek dio stvarnosti
Moje srce pamti ožiljke i teško oprosti
Pa ne razumijem kako netko pređe preko svega
Kako da ti nikad ne bude dosta toga
Da smo zadnji u redu i gdje u redu dalje čekamo
Nije u redu jer kolko god da se nadamo
Kako podnosiš da uvijek o nekome sve ovisi
Divim ti se kako možeš, bolji si
Bolji si od mene, bolji si
I kada si gori, bolji si
Bolji si od mene, bolji si
Nije me sram reći da bolji si
Odakle si došao
Takvih više nema
Da li bi me poveo sa sobom?
Tako mi se ide negde (tako mi se ide negde)
Meni treba točno to
Takvih više nema
Nemoj mi to uzeti za zlo
Bolji si od mene, bolji si
I kada si gori, bolji si
Bolji si od mene, bolji si
Nije me sram reći da bolji si
Bolji si od mene, bolji si
I kada si gori, bolji si
Bolji si od mene, bolji si
Nije me sram reći da bolji si