Samo se smiri, prepusti
Daj da uzme te spleen;
Imaš pos'o, obitelj, budi pristojan, fin.
Gledaj druge što znaš
Viš' kako oni su sve, to što trebaš bit ti
Na njih sad ugledaj se,
Pusti sve godine idu, što kažu tempi passati.
Kol'ko ti treba, sine da to više shvatiš
Zar nije vrijeme ti sad, da budeš odgovoran
I možda središ se malo, budeš ozbiljan.
Samo se smiri prepusti
Vidiš ljubav je takva,
Nakon svih godina prestane bit tol'ko slatka.
Ne znači da nema žar, al' malo popusti te,
Ispliva i druga strana, ali navikneš se
Ljudi dođu, odu, prijateljstva se prazne
Malo tko bit će uz tebe, ostat na duže staze,
Budi svakome drug al'; čuvaj za sebe dio
Do sad si valjda to sam sve već naučio.
Jer s trideset već bi nešto trebao znati
Da se glavom kroz zid nikada ne isplati,
Al' mene ne pušta još,
Ne pušta još
S trideset već bi trebao, al' ne još.
Jer s trideset već bi nešto trebao znati
Da se glavom kroz zid nikada ne isplati,
Al' mene ne pušta još,
Ne pušta još
S trideset već bi trebao, al' ne još.
Nemoj me mrzit
Ja sam zadnji utopist
Usred oluje,
Svoje gore zadnji list
U zraku, ja balansiram na žici,
Za mene nema mjesta u vašoj slici.
A žudim sebi uzeti za pravo
Progovorit i odlučit svojom glavom,
Isuviše inatna i radim što mi paše
Živim svoje snove, a ne vaše.
"Budi više ko drugi", ja čujem glas u glavi
Ništa tom glasu ne valja, što god da napravim,
Moj vlak života puni svoju kompoziciju,
A vi ste za me imali plemenitiju misiju.
"Sebična si, srami se", glas se javi,
"Znaš što se očekuje, time se pozabavi",
Al' što kad ne vidim drukčije, a imam jedne oči
S trideset mi više nema pomoći.
Jer s trideset već bi nešto trebao znati
Da se glavom kroz zid nikada ne isplati,
Al' mene ne pušta još,
Ne pušta još
S trideset već bi trebao, al' ne još.
Jer s trideset već bi nešto trebao znati
Da se glavom kroz zid nikada ne isplati,
Al' mene ne pušta još,
Ne pušta još
S trideset već bi trebao, al' ne još.
Samo se smiri, prepusti
Svima to dođe tak teško,
Mjesec je dug pa štedi i sačuvaj nešto
Prestani mislit da znaš.
Prihvati stvari da jesu,
Vidjet ćeš s vremenom, ipak za prave prijatelji tko su
Pusti sve svoje inate
Nisi k'o dijete,
Imaš sad svoju djecu na to te podsjete
I više nisi ti sve oko čeg' vrti se
Svijet je drukčiji, za njih bi dao baš sve.
Samo se smiri prepusti, svima bude nam teško
Nije puno, al' s 30 smo stvorili nešto.
Možda niste vi gordi, al ja se ponosim sobom
I sve bi dala za riječi "mi se ponosimo tobom".
Ali želje su tlapnja, paučina u zraku
Neću predat se, nemani što čuči u mraku;
Sašili ste odijelo za neko drugo tijelo
Moje je golo i kao zastava bijelo.
S trideset već bi nešto trebao znati
Da se glavom kroz zid nikada ne isplati,
Al' mene ne pušta još,
Ne pušta još
S trideset već bi trebao, al' ne još.
Jer s trideset već bi nešto trebao znati
Da se glavom kroz zid nikada ne isplati,
Al' mene ne pušta još,
Ne pušta još
S trideset već bi trebao, al' ne još.
Kraj