Sa mog prozora u Parizu Vidim šarena tjemena, Ljude tuđega plemena I osamu I osamu. Sa mog prozora u Parizu Vidim nerazmaženu djecu, Maćehe u skupom nercu I osamu I osamu. Sanjam, sanjam put Ja sanjam, sanjam put I gledam bijele tragove na nebu. Sanjam, sanjam put Ja sanjam, sanjam put I gledam bijele tragove na nebu. Sa mog prozora u Berlinu Gledam oblak što se skita, Miris marokanskog šita I osama I osama. Sa mog prozora u Berlinu Rijeka podsjeća na moju, Ljudi lete ko u roju Da pobijede osamu. Sanjam, sanjam put Ja sanjam, sanjam put I gledam bijele tragove na nebu. Sanjam, sanjam put Ja sanjam, sanjam put I gledam bijele tragove na nebu. Sve je daleko bolje što dalje to bolje Pa mislim kakvo je moje je l' bolje to moje I stisnem još čvršće čašu dignem noge na ogradu, Sunčan dan, plavo nebo Sa balkona negdje u gradu ja kradem bogu dane Sanjarim, ležim, na balkonu jednom od mnogih, u mislima bježim U neke udaljene svjetove, Daleka mjesta Tisućama milja vijugavih cesta. Kako bi bilo da tamo sam, Tamo da budem Pa mislim na pola dana još danas da odem gdje nisam Udahnem njihov zrak, Njihovo sunce da osjetim Sa mog balkona gledam nebo I sanjarim. Sanjam, sanjam put Ja sanjam, sanjam put I gledam bijele tragove na nebu. Sanjam, sanjam put Ja sanjam, sanjam put I gledam bijele tragove na nebu. Kraj