Kad preselim, kad moj tabut Svakom, da sam mrtav, zbori Ne mislite da me tuga Za svijetom ovim mori Nek ne cvili za mnom niko Nek ne kaže: Šteta, šteta Jer je šteta bit šejtanov Pa ić' tamo, gdje se gori Na dženazi mojoj nek se Ne tuguje zbog rastanka Jer baš tada dušom mojom Sreća sastanka žubori Kad me spuste u grob, niko Nek ne kaže: Sasvim nesta Jer društvima dženetlija Grob-samo paravan tvori Kada vidiš da me spuste Smatraj da me tada dižu Zar na nebu sunce, mjesec Kada zađe manje gori Ti sve misliš to je suton Ne, svitanje to je pravo Jer spuštanjem tijela u grob Radi se o duše zori Koje sjeme ne proklija Kad ga zemlja u se primi Pa kako u proživljenje Da mi dušu sumnja mori Iz bunara izvadi se Potopljena kofa puna Stog ne plače duh Jusufov Dok se tijelo s jamom bori Kad zatvoriš jedan otvor Tad se drugi sam otvara Pa nek se zbog moje smrti Ni riječ tuge ne prozbori