Slijepa Marija, lijepa, iako starija Otkad sam je zadnji put vidia da igra Super Marija Na gameboyu bez botuna, na ulazu od portuna Rekao sam "Zdravo, ja sam rap ništarija" I parkirao kočiju u dupljama njenih očiju Čuo sam te kako pjevaš na prozoru noću Rekla je, "Od vodenih boja, ja volim samo vodu Smeta mi tišina kad ptice na jug odu" Pita me da šta sam u horoskopu Ona je rak, a i moj je isti znak, al' ne znam Čini mi se da od svih tih planeta i zvijezda Na mene utječu jedino zbivanja na zemlji Ljeti izgubim par kila, zimi sam malo deblji Duhovit kakav jesam, nasmijao ju par puta Pozvala me da se sklonimo s puta i uđem na čaj Pomislih, zašto ne? Imala je krasne sise Ponavljaš li da te volim Ponavljaš li da me voliš Ptico, ti mene opsedaš Videću te sutra ujutro Prođem kroz vrata, kazaljke svakog sata U kući stoje nepomično, kao iz inata Vrijeme je stalo zajedno sa srcem moje bake Kaže Marija, a baka je umrla tjedan ranije I ovaj čudan dan postao je još čudniji Bio sam budan, al' postao sam još budniji Dotad suv zrak ispunio je gust smrad Raspadanja ljudskog mesa Tada me flešalo, šta se ovdje dešava? S provalijom u utrobi okrenem se i krenem kroz hodnik prema sobi Jer me zanima šta je to baka navodno prije smrti Danima tipkala po pisaćoj mašini Leđima okrenut leš sjedio je u prašini radnog stola Bijela kosa sve do poda Na podu papir, a na papiru je pisalo "Ivo Botun za izgasit svemir ti je iza ormara livo"