Još uvijek postojim, još prkosim Bogu Sa mnom cijelo moje postojanje pjeva Ne bojim se ničeg, samo ako mogu Još jednom da vidim svjetla Sarajeva Ne pale se zvijezde, sve uglavnom ćuti Samo grmljavina niz ulice hoda Čuvam bolno srce da se ne zaputi Ka predgrađu u kom umire sloboda Grlim hladno gvožđe, najmiliju dragu Umotan u teško jutro iznad grada Krenuo u prošlost, zastao na pragu Moje bivše zemlje, bivšeg velegrada I podižem ruke ka nebu, ka Njemu Na trenutak Ga čujem kako pjeva Ne bojim se ničeg, samo ako mogu Još jednom da vidim svjetla Sarajeva Tamo gdje se đavo osjeća na svome Kada jauk vjetra niz ulice krene Ja bih pjev'o, ali nemam kome Kad ne boli nikog kao mene Još uvijek postojim, još prkosim Bogu Sa mnom cijelo moje postojanje pjeva Ne bojim se ničeg, samo ako mogu Još jednom da vidim svjetla Sarajeva Dišem ovo nebo nad pognutom glavom Ljubim zemlju, volim je i prosim Tišina pije, ja plaćam zaboravom Uspomene svoje kroz vijekove nosim I podižem ruke ka nebu, ka Njemu Na trenutak Ga čujem kako pjeva Ne bojim se ničeg, samo ako mogu Još jednom da vidim svjetla Sarajeva Tamo gdje se đavo osjeća na svome Kada jauk vjetra niz ulice krene Ja bih pjev'o, ali nemam kome Kad ne boli nikog kao mene I podižem ruke ka nebu, ka Njemu Na trenutak Ga čujem kako pjeva Ne bojim se ničeg, samo ako mogu Još jednom da vidim svjetla Sarajeva Tamo gdje se đavo osjeća na svome Kada jauk vjetra niz ulice krene Ja bih pjev'o, ali nemam kome Kad ne boli nikog kao mene Kad ne boli nikog kao mene