Ne daj se, Ines
Ne daj se godinama, moja Ines
Drugačijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla, prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisama
Po poklonima, i pratila me sljedećeg jutra, oko devet, do stanice
Ruši se zeleni autobus, tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se, mladosti moja
Ne daj se, Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
Prostakušo i plemkinjo moja
A tvoje grudi, krevet
I moja soba obješena u zraku kao narandža
Kao narandžasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39, kod Grković
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I molim vas, ako netko traži
Ne daj se, Ines
Evo me, ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času?
Mozart, Requiem, Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara i krade, i napušta
Ne daj se, Ines
Poderi pozivnicu, otkaži večeru
Prevari muža, odlazeći da se počešljaš
U nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice
Znam da će još biti mladosti
Ali ne više ovakve u prosjeku 1938.
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša, kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se, Ines