Dok gledam kako stojiš tu I bijes obuzima te svu Ja ne znam što bih mog'o reć' No samo dosta mi je već U vinu koje popih sad Utopio sam čitav jad Jer život moj je kao noć O, kad bi samo htjela poć To tijelo tvoje dobro znam Bez nade sada stojim sam Ja nemam snage to ti znaš Upropašten je život naš I trpim tvoj karakter loš No što da tebi kažem još Ponekad želim da je kraj Udavit' bih te mogo znaj O, kako izmjeni se svijet U ovih dvadesetipet Gledaj samo krevet svoj Ogrtač nezakopčan tvoj I čarape do samog tla O, neuredna ti si sva I ja se pitam svaki dan Kud ode nekadašnji san I što je bilo s našim snom Da prođe on, da prođe on Ne mogu da ti čujem glas I umor pada među nas O, prijatelji kakav lom U srcu mom, u srcu tvom Da jednom barem šutjet' znaš Al' ne, ti samo brbljaš baš I riječi grube, riječi zle K'o kiša padaju na tle A otrov tvoj i sav taj jad Otrovat' svijet bi mog'o sad Pa ipak često mislit' znam Pokraj tebe kada ležim sam Da moja žena još si ti Da nisu mrtvi snovi svi O, kad bi smršat' mogla bar Za sreću nitko nije star A pudera i šminke trag Još uvijek bio bi mi drag I osmijeh blag na licu tvom Još uvijek mio srcu mom Jer ja neću da je svemu kraj Dok u tvom blagom oku sjaj Za mene znači čitav svijet U ovih dvadesetipet Budi opet nježna, budi san O davnoj sreći koju znam Jer i sad ja te želim svu Da budeš tu kraj mene, tu