"Ljubav, ljubav je smisao života"
Priča mi čovjek za šankom dok cigaru mota
"Ljepota njena se ne može ni s čim mjerit"
Reče mi krvavih očiju i ode rakiju potegnit
Zove se Alma i sjedila je sama u klupi
Ja joj prosu neki fazon glupi
Rekoh, "Đe si curo zgodna", ona kaže da me pozna
"Ti si Mahir, osmi dva, već te dugo gledam ja"
Bilo je pola dva, april peti, Mahir se sjeti
Odmah smo se zaljubili, pred svima poljubili
Hodali smo školom, držali se za ruku
Djelili istu klupu i užinu, imali istu družinu
Istu srednju školu, s njom sam pjevo u horu
Izigravo foru, vozili se na mom motoru
Ja, Alma i Tomos imali smo mali kosmos
Svoje drvo uz Savu, stotinu djece u planu
Svoje pjesme, svoje priče, naša hrana, naše piće
Naše zvijezde i naš grad, sjećam se ko sad
Rekla je "Mahire bojim se, pazi da me ne boli"
Bojo sam se i ja, al' sam znao da me pravo voli
Ja i Alma goli, i njoj i meni prvi puta
Bilo je ljeto i Ficibajr naše drvo pored puta
Nikad neću zaboravit taj miris trave
U očima zvijezde kako sjaje, topli vjetar sa Save
Taj dim cigare, moj izgubljeni pogled
"Jednog dana bit ću ti žena, a ti moj čovjek"
♪
"Konobar, daj još jednu", ja izvadi' siće
"Donesi Mahiru piće, pa da čujem ostatak ove priče"
On svoj konjak sastavi, pa priču meni nastavi
"Almini starci su bili na rastavi, nije mogla više trpit non-stop svađe
Pa je onda kod mene živila, rađe dok se sama negdje ne snađe
Međutim, to se odužilo na jedno dvije godine
Pa smo prešli u stan kod moje bližnje rodbine
Rekoh hajmo se oženit, datum svadbe treći maj
Na svadbu ćemo pozvat cijeli naš kraj
Tu je bio kraj"
Dan prije vjenčanja, došlo je do sranja
Ona bila je kod matere, tam' će dočekat svatove
Al' umjesto svatova, ljudi pale su granate
Pobjegla je s materom kod svoje tetke Fate
Svi znate, bila je panika, spasi živu glavu
Ja sam preplivo Savu, imo sreću pravu
Probo sam je nazvat, međutim pukle su veze
"Alma je mrtva, Alma je mrtva", to su bile riječi Kreze
"Krezo lažeš, lažeš Krezo, jebaću ti sve"
"Ne lažem Mahire, matere mi, evo pitaj Alije"
"Alija, reci nešto, ljudi nemojte me sad zajebavat
Vidio sam kako je pala kad je pošla pretrčavat
I mrtva je sto posto jer ja sam zadnji osto
Poginuli su još dvojica što sam ih bio po nju poslo"
Bez zraka sam osto, sedam dana nisam mogo jest
Čeko sam svaki dan da neko kaže neku vijest
Al' ništa ni vijesti, ni života u meni
Samo alkohol u mojoj veni i sjećanje o jednoj ženi
♪
Otišo sam u Njemačku i počeo tam radit
Reko, lakše ću je zaboravit i malo ću se oporavit
Dan za danom 12 sati dnevno, radio sam vrijedno
Poso i rad samo da zaboravim na rat
Godine su prolazile i naniza ih se već šest
Završen je rat, u Bosni je to već stara vijest
Šta ću dole, nemam ništa, tu sam sebi život stvorio
Ma hajmo dole na par dana, moj frend me nagovorio
Došo sam dole i bilo je sve u najboljem redu
Dok nisam sreo koga, pa Alminog rođaka Vedu
"Đe si Mahire?", "Đe si Vedo?"
"Evo kaže baš sam sada kod Alme kreno"
"Zar si šeno, Vedo, šta me zezaš?"
"Pa Alma je živa, šta ti to ne znaš?"
Noge mi se odrezaše i sve slike naše došle mi na oči
"Vodi me me Vedo, moram do nje doći"
"Neće moći", reko, "Molim?", on mi kaže
"Alma se udala za Kebu, s njime čeka bebu"
"I to drugu, prošle godine mu je rodila curu"
Dade mi broj telefona, odma' sam je ja bio nazvo
Reko "Halo, Alma, izvini, jebi ga, nisam ni ja znao"
Tako poče razgovor, dva sata smo plakali
Jedno drugom se jadali, dok smo zajedno razgovarali
"Izvini Mahire, takva je sudbina bila"
"Ako ti išta znači, kćer mi se sad zove Mahira"
"Nisam znala đe si, nisi mi se javljo, udala sam se za Kebu"
"I sad ga volim ono pravo plaho, hajde zdravo"
"Zdravo, vidimo se sutra"
Evo sad sam tu, konobar dajte nam sad još jednu ljutu
Pa reko, "Šta ćes sad, hoćeš se ić nać s njom sutra?"
"Sjedi Edo, pit ćemo do jutra", kapnu mu suza ljuta
Diže se on, kaže, "Izvinite ljudi, odoh ja sad pišat"
Začu se pucanj i sva raja poče vrištat
Izletio sam odma da vidim šta je to
Mercedes krvavi, pištolj i Mahir se je ubio
(Joj, ubi se čovjek, a bio mlad jebo te)
Noćas mi srce pati
Noćas me duša boli
Noćas mi srce pati
Noćas me duša boli