Ponekad u noći hladnoj izađem na ulicu, Stanem negde na pod, čekam zeleno. Tko je zgazio Gospođu Mjesec? Ali sve vreme kad sam sama, I moje grudi su tako meke, Kad padne mrak i tako hladno je, Neke čudne sijene, sijene oko mene, Moje tijelo obliva znoj. Mrzim kada sama šetam noću! Često u tišini, Svjetla nebodera dižu se visoko. Tvornice utonule u san, Kroz samoću čujem jecaj sirena. Kako je lijep kada je mrtav ovaj grad. Mrzim kada sama šetam noću!