Pred vikend vrisnulo je veče da se otisnem u grad
Ako se to mesto može nazivati gradom
Jer taj prostor sve je više pustinja i jad
Za nove varvare raj, za ostale pakao
Obukoh provereni način, kožu posmatrača
Prigrlih senku koja zna
Da eho vriska u tebi, jeste vrisak u meni
Da prebrz hod lako sklizne u pad
♪
Zaključah vrata stana, otključah vrata u zgradi
Vazduh ulice u lice baci
Obrnut red stvari
♪
Još jutros činilo se da je sve to bio ružan san
Da ovog puta negdje će me odvest ovaj dan
Negdje dalje, negdje tiše, mjesecu bliže
Al' vani snio je i dalje isti umorni grad
I prije nego padne večer, spustit će se mrak
Opet ista pjesma, nije dobar znak
Jer ni ptica više nema, šapuće tajac
Negdje traže boje što ih uzeo je prosinac
Zaključah vrata stana, otključah vrata u zgradi
Zrak s ulice u lice baci obrnut red stvari
♪
Vidim prevaru izgradnje, prostor silom narušen
Srećem ucenjena lica, roze klopkom zabave
Čopor ljudi kako urla uz odvratan zvuk
Prljav nagonski krik, hladnoćom tehnike pun
Sam onda nađem mirno mesto gde ću moći da odmorim
I misli u melem utopim
Da sam ostao u sobi samo bih vrteo na dnu
Iste probleme i reči u krug
Sve što je težilo višem već je pogaženo nisko
Da niže hrani se i diše za obrnut red stvari
♪
Već dugo ne znam gdje smo stali, jesenj zimaj proljeće
Jednom imali su ime ali sad svejedno je
Noć se pruža nad prazninu ulica, haustora
Ostala su samo svjetla s tuđih prozora
Možda ako samo krenem, nije bitno gdje
Vozit ću se ravno, kroz avenije
Svaka cesta negdje vodi, noć tek počinje
Možda putem sretnem sebe ili barem dijelove
Gradu gubi se trag, nestaju bulevari
U daljini ja sa njima, i obrnut red stvari