Negdje na prvoj godini fakulteta, sjela je sama u namjeri da je nitko ne smeta U kantini je bučilo, kad joj je bilo dosta svega izašla je van i zapela o njega On je stajao na hodniku čitajući s nogu tada aktualnu iluziju o bogu Ispaćeno mršav, za njen ukus premalo plav, al zbog njega bi možda i mijenjala stav Da mu se barem obratila tada, kako bi život izgledao sada Da nije bilo te dileme bilo bi drukčije, al stvari se dese sve u svoje vrijeme U kinu taman prije snimanja albuma gledao je vječni sjaj nepobjedivog uma Ušla je u drugi red od njega desno, mislio je završit će ovo dobrom pjesmom Kad je raspustila kosu zamirisala je dvorana, na dinje, na ljeto, sunce je sjalo iz ekrana Bila je djevica majka, toplina bakine kuće, zbog nje je presanjao film, totalno navučen Da joj se barem obratio tada, kako bi život izgledao sada Da nije bilo te dileme bilo bi drukčije, al stvari se dese sve u svoje vrijeme Neki se srećom spoje iz prve, neki odustanu, iz golemog straha pristanu na mrve