Devedesetčetvrta, februar upeko minus
Sjedim u sobi obučen do zuba, na glavi kapa
Gledam u mrak a mrak se crni, ko on nešto mračan
Kad neko zalupa na vrata
Nisam stigo ni izać iz sobe a stara je već bila preda mnom
Kaže, "Ne otvaraj, murija je, opet te traže
Ne možeš se više izvlačit na brata"
"Neka mati, ba policijski je, nije murija, negdje čuče
Ovo je neko naš"
Odem do vrata, otvorim ih širom
A iz mraka me gleda anarholiberal Fadil
Oči ko farovi, osvijetlio hodnik iza mene
Kaže, "Hajmo škripat po snijegu"
"Fadile care, koji snijeg nisam te vidio mjesecima bolan, hajd uđi šta ti je
Ćuj snijeg"
Osamdesetprve pojavila se u Tuzli grupa anarholiberala
Nisu stigli ni zinut a murija ih pokupila
Fadila prvog
Sve su ih ispitali i pustili za noć
Samo Fadila držali tri dana i četiri noći
I kad su mu rekli znamo da si ti vođa anarholiberala
Reko, "Koji bolan anarholiberali? Ja sam Fadil, heteroliberal"
I kad sam ga godinama poslije pito
"Fadile, majke ti, otkud ti sa anarholiberalima?"
Reko i meni, "Koji ba anarholiberali, šta ti je?
Bio sam tu zbog jedne male"
A i dobar hašiš su imali, što jest jest
S njima sam prvi puta pušio marokanca
Šta ba pušio, ja sam ga i izmrvio i srolo, a oni gledali i govorili "A tako?"
I kad sam ga pito što su njega držali tako dugo a njih odmah pustili
Reko mi, "Ma ti anarholiberali su ti bili sve naki školarci
Sociologija, istorija, političke nauke, akademija i to"
♪
A Fadil, tri godine zanata
Elektroinstalater bez zaposlenja
Al' visok, vitak heteroseksualac
Da je kraj njeg ikad stao Muhamed Ali
Danas bi ga zvali Muhamed Mali
Svijetli Fadil očima po sobi, ko da stotinu svijeća gori
Pitam ga "Jarane, šta si ti guto?"
Kaže "Ništa care, došo sam jutros u devet s linije
I čim sam iskočio iz kamiona naletim na onog malog što ti je bio na koncertu
Kaže 'Fadile care hajd sa mnom, imam kesu vutre
Hajd sa mnom kod rodice, živi sama'"
Care, da vidiš rodice
Mala ko mina
Dvajstsedam joj godina, Mirela se zove
A u kući samo čilim i sečija
Jes, majke mi
I čitav dan smo pili vodu i duvali
Care, znaš koju vodu imaju oni na Slatini
Jebi me ako je to s izvora Stupari, jebi me
Nikad im ja nisam vjerovo, nikad jarane
Ni kad sam živio na Slatini nisam im vjerovo
Oni slatinaši uvijek nešto muljaju, uvijek
I pijemo vodu, duvamo, rolamo
Vodu pijemo, duvamo, rolamo
Vodu pijemo, rolamo, duvamo
Kad zazvoni telefon
Oj, care
'Naš kako zvoni telefon kad ga ne čuješ godinama
E tako zvoni, tako jarane
♪
I sve troje gledamo u fontele, ko da je čovjek neki tako tu sjedi s nama
Samo šutio čitav dan pa ga nismo skontali
I Mirela se javi, i čujemo iz slušalice oni s Gradine gore što spajaju
Kažu "Gospođice, gospođice, gospođice, imate poziv iz Minhena"
Majke mi, reče iz Minhena
I zujanje bi malo i začusmo iz slušalice
"Mirela dušo, Nela ovdje, zovem iz Minhena
Mirela, srećo moja"
Care, ba plače Nela ko godina
Care moj, ako se onako u Minhenu plače
Ne treba micat odavde, nek gori sve
Ništa je ba nismo razumjeli, samo plače i viče "Mirela dušo, Mirela dušo"
A Mirela je smiruje ko da smo mi Minhen, a Minhen mi
Dogorio mi đojaš a nisam ga ni zapalio
Care ba, nemoj se smijat evo još me prži u prstima
Haj ba, jebi se
Šta ti je?
I onda smo je razumjeli
Govori "Mirela dušo, šta ti treba?
Poslaće ti Nela sve, reci dušo, samo reci"
A Mirela joj govori, "Nela, bona ne šalji ništa, imamo sve"
♪
Al' Nela ne staje, care moj
Viče, "Mirela srećo, Mirela dušo, poslaću ti što ti srce želi
Samo reci, hoćeš li u parama il' u robi
♪
I traje
I traje
I traje
I traje
I Mirela joj reče
"Nela, pošalji mi seksi donje rublje
I novi Calvin Klein"
I mali skoči i dreknu u slušalicu
I novu Panteru, i novu Panteru "Unbroken"
I care moj, stade plač u Minhenu
Nema ga, ne čuje se ništa, nema više ni zujanja u slušalici
Ništa bolan, ništa
Nema ni tišine, gotovo
Ode helač sve
I onda se opet javi glas što spaja
Oni pederi s Gradine
Kaže "Gospođice, izgubili smo Minhen"
I šutimo, i gledamo se
Nas dva nju, ona slušalicu
I mali joj reče
"Mirela bona, šta će ti seksi donje rublje?
Pa nemaš nikog, sama si"
I Mirela reče malom
"Mali, hoću da ga osjetim na sebi
Hajd sad, marš napolje obojica"
♪
Oj žene, jebem ti život, sve ti jebem
Šta je ovo bolan, joj?
Joj, đe sam ja bio svo vrijeme, hej bolan
I care, doživio sam prosvjetljenje na Slatini uz najgoru vutru koju sam ikad pušio
Mali nabro sve same sjemenke, jebem ti dijete, ne zna dijete, bolan ne zna
A kažu na mladima svijet ostaje
Na kurcu mom ostaje, na kurcu mom
Čuj, jebo te mladi
Al' care moj, kad stane ovo sranje i kad preživim
A preživiću, jebo te ovo
Al' neće više biti starog Fadila koji je pružo ruku svakom šupku
I nosio svijet u naručju ko da je beba
Od sad biće samo, samo, samo
Keš
Vutra
Hedonizam
I heteroliberalizam
I preživio je Fadil i mine i gelere
Metke nije brojo, kaže to je za pedere
Preživio je i muriju i mafiju
Al' obori ga jednog jutra
Poslije hiljadu noći seksa, vutre hedonizma
Pokosi ga overdose heteroliberalizma