Prljave ulice gutaju ljude, brišu im lica, skidaju krune
Velegrad sjajem mami duše, prvo ih žvače, onda ih pljune
Letargija vlada tiho, ovdje vrijeme stoji, a ide
Samo pijanci na šanku se bune kao da jedini vide
Smrad duhana žiže i cuge, ne izlazim danju, jer noći su duge
Jeftine sobe tugom su pune, tu čovjek može i živ da strune
Molim milost, bože spasi prosjake i bogatune
Otvori nam oči, jer svi smo isti, u to se životom kunem
Želim viknuti glasno, da probudim cijeli ovaj šugavi grad
Pjevam pjesme nade, naivno, kao da zauvijek biti ću mlad
Prašina ide u zube, vjetar slobode me nosi
Žene sumljivog morala usne mi ljube, dok pravu ljubav prosim
Ja ne znam mržnju i rasu, na mome dvoru, kraljevi služe sluge
Iz petnih žila, šutim i neka me razapnu golog uz trube
I neka misle, neka misle lud sam
Ja tajne čuvati znam, užas je moja furka
U mome gradu piju se loša vina i puši se laka droga
I kada padne noć, polete ptice iz svakog bloka
Pijani klinci bleje u nebo, al ne vide boga od smoga
Murja je bahata, lica na asvaltu gledaju sa visoka
Nastavu s ulica predaju, živi stvarni idoli
I pažljivo slušaj, jer ulica uči te onom, što neće u školi
Teške riječi, sebi u bradu, u prolazu mrmljaju stari
Jer pjevamo neke od kojih im skače sijeda kosa na glavi
Iskren osmjeh, dobre pjesme i boli me kurac za lijeve i desne
Njihove ratove, mržnje i krize prst u zrak kad dođem do vize
Uzimam pravo da govorim u ime svih koji šute
Moja generacija nadu ne ulijeva, jer želi kroz život bez žuljeva
Novac je laž, volimo stvari, a sebe površno plitko
Ja svakoga dana dižem prosvijed na koji ne dolazi nitko
Rođen od majke, al duša je borbena, heroj ulice bez ordenja
Ništa se nije promjenilo Johny
Užas je naša furka