Otkud ti to?
Otkud ti riječi što sam davno rekao?
Tada još nisam znao šta sam postao.
Otkud ti to da sam ja baš to?
I lijek i otrov, kada treba,
Ono što pada samo s neba.
Kao gladnom komad hljeba,
Na tvojoj rani kocka leda.
Nije sve k'o što izgleda.
Otkud ti to da nikad nisam rukom suze brisao?
Tada sam bolje tugu smijehom skrivao.
Otkud ti to da ne znam za bol?
Ja sam baš ono što si htjela,
Čovjek sa hiljadu odijela
U prazno odapeta strijela
Što nikad metu nije srela
Baš tebi je srce probola.
Sad ti sva vrata otvaram.
Nikad ih niko ne otvara.
Uđi i pronađi moju dušu u sehari,
Tebe je u mraku čekala.
Povij je u bijelo, privij je uz svoje tijelo,
Kao majka što je dijete pronašla.
...
Otkud ti to da nikad nisam rukom suze brisao?
Tada sam bolje tugu smijehom skrivao.
Otkud ti to da ne znam za bol?
Ja sam baš ono što si htjela,
Čovjek sa hiljadu odijela,
U prazno odapeta strijela,
Što nikad metu nije srela,
Baš tebi je srce probola.
Sad ti sva vrata otvaram.
Nikad ih niko ne otvara.
Uđi i pronađi moju dušu u sehari,
Tebe je u mraku čekala.
Povij je u bijelo, privij je uz svoje tijelo,
Kao majka što je dijete pronašla.
Sad ti sva vrata otvaram.
Nikad ih niko ne otvara.
Uđi i pronađi moju dušu u sehari,
Tebe je u mraku čekala.
Povij je u bijelo, privij je uz svoje tijelo,
Kao majka što je dijete pronašla.
Uđi i pronađi moju dušu u sehari,
Tebe je u mraku čekala.