Kako da si došla u moj san
Dugo sam budan sanjo unosan put do slave
Al mi je tvoja sjena opteretila osjetila
Podsjetila na sve kad si me neki dan posjetila
Tišti me trauma iz Prištine
Kad su naše kiše nebo zauzvrat uništile
Pamtim naoblaku, vjetar mi je s kose krao dlaku
Nisam znao da u braku traže lampu dva u mraku
Samo vakum je osto na kostima
Gospina hostija i post it oprosti nam
Smrad spaljenog mesa mi dan danas ne da spavat
A život je mogo bit tako jednostavan
Tišti me izgorjeli dio istine
Nisi me upozorila da visim jer
Temelj razuma nagriza kriza uma
Tablete iza ruma za dijete iz Jaruna
Banula u moje snove, čujem huk koji me zove
Vidim tvoju glavu pored sove
Noćne more špricane ko voćne kore
Mislim najgore je prošlo pa počne gore
Tišti me glas dijeteta koji vrišti jer
Jednostavno nisi htjela znat i moje mišljenje
Više nema smisla da ti kažem išta
Neću prazne fraze vrištat nasred našeg kazališta
Ti u ovo doba nikad nisi mogla spavat
A budna nisi mogla s nama, nisi mogla sama
Kako da si došla sada kada noć napada
Jača od života, nisi bila moćna tada
To što ste nestali u plamenu
Ti i naš plod na tvojem ramenu
I da me amenuju svi sveci i ponude hostijom
Ne bi si oprostio jer znam da si ubojica