Na životnom puteljku dugo šećem
I kad ljude srećem, zatrepćem pod dojmom tužne sreće
Jer što ih više poznaš to ti netko umre češće
Radost je stvar trena, a vrijeme uvijek teče
Noćne more ostavljaju očne bore
Čaša pada s ruba kad ju staviš točno pored
Ljudi ne sakriju smrad ni kad stave parfem
Život je gorak, želim nešto slatko, barem na tren
I kamo sreće da te stalno srećem
Vjera će nas oslobodit ako znanost neće
Ne beri brigu jer ne sadimo probleme
Ako pobijede snage prosvijetljenog uma, slavimo kod mene
Zapišem glosu i prevedem to na latinski
Ton prati stih dosljedno ko Toma Akvinski
I tada oštra bol presiječe umnjak
U žilama ovoga imena teče sumnja
Trnci nelagode, nepovjerenje
U nekom je red, u nekome nered
Provalija neizvjesnosti je sve dublja
Od pjesme do vječnosti ostaje sumnja
Pito sam, proroka lakog sna kako zna
Jel veza atomska, od nagona do patosa
Reko zakon zna, vagnut mjeru svakog zla
Lago sam, znam, sebi sam kad sam jako slab
Dobro, gdje sam zapeo kad ne znam razlike
Šta kaže važni kler, šta je svijet fantastike
Dioničaru sentimenta, svaka je vijest dobra
Oprali smo ruke, onda krenuli smo jest govna
Nama potpis vama novci
Bog je otpisan ko Trocki, ovisan o kocki
Ko se lovi za oprosti uvijek novi sram podnosi
Život ima više smisla opisan komplotski
Šta kad gladovanje miriše na mlado janje
Tad je znanje samo razlog da je nade malo manje
Kažu da sam sanjo grešni um dumne
Ne bi vjerovo da umrem, prešo sam rub sumnje
Ljepota je u oku promatrača
Laž i istina su troma braća ispod krova trača
Što me vraća na mimiku lica savjesti
I ljubomorni pogled kad proklija klica zavisti
Ambicija govori dok se ne ostvari
Požuda u licima gori dok čovjek ne ostari
Čuvam svoje stvari, ne branim boje stranih
Produktivnost je na godišnjem još uvijek, bolest radi
Ne postoji snažan samac
Tko tvrdi suprotno je talac kamuflaže srama
I što su napadi jači brani se brže
Na putevima do ljubavi su stanice mržnje
Preko granice srdžbe, reko mani se tuđeg
Papir vrijedi, al su kovanice tvrđe
I kada tijelo mumije naivno sve razumije
Um je oduvijek pod uvjetom sumnje