Znaš ono kad su ljudi sami i sami stoje u tami Jer se boje društva, bez iskustva, bezvoljni i hladni Kao da žive u nadi da će se stanje promjenit Ali svaki put kad sat udari isto stoje stvari Takva je bila i ona, Iva ili Ivona Više se ne sjećam, samo znam da je bila skromna U potrazi za vratima uklapanja u razred Gdje svaki put navrati, al ju nikad ne zapaze Uvijek sjedi sama, prisutna na sjednicama Sata razredne zajednice gdje drugi nemaju srama A ona ima ideju, želi reć al nema glasa Jer ju čeka spremna masa sa ciljem da se rasplamsa Zajebancija na njen račun jer djevojka jedva čuje Pa treba dulje vrijeme da razumije druge ljude "Prozvali su je gluha", a pri tom misle i glupa Gruba grupa iz redova školskih klupa joj se ruga misli Heeej, zašto me nitko ne čuje Misli heeej, zašto sam nitko i uljez Misli heeej (Zašto, zašto?) glas iznutra vrišti Ali vani zvuk najtiši, opet svaki puta Misli heeej, zašto sam na svijetu sama Misli heeej, zašto živim u svijetu srama Misli heeej (Zašto, zašto?) glas iznutra vrišti Ali vani zvuk najtiši, uvijek isti muk misli Vidjet nju na slici razreda je bilo teško kao Vidjet komad starog nakita što ti je greškom pao A i kad ga nađeš kazeš nešto krajnje smješno kao Vidi ovo, tko bi reko, našao sam nešto staro Zamisli život u ritmu muzike za sprovode gdje Ti je zao što postojiš dok se drugi provode I govore ti kroz zloban osmjeh da si ti frik Poput Gospodara što ti želi uskratit kisik Misli (Heeej) zašto sam na svijetu sama Jesam li stvarno tu s vama ili ipak sve to sanjam Mora da je sve to san, a bit će da je nekog sram Probudit me iz mekog sna pa nemam druge nego sama Opterecena je jer dnevno susreće barem deset ljudi Svijet se cudi takvoj curi, ona plače jer se trudi Jer tko je čovjek da drugom sudi I izvrće ga ruglu pod budnim okom drugih ljudi misli Heeej, zašto me nitko ne čuje Misli heeej, zašto sam nitko i uljez Misli heeej (Zašto, zašto?) glas iznutra vrišti Ali vani zvuk najtiši, opet svaki puta Misli heeej, zašto sam na svijetu sama Misli heeej, zašto živim u svijetu srama Misli heeej (Zašto, zašto?) glas iznutra vrišti Ali vani zvuk najtiši, uvijek isti muk misli Gledala je ispred hodajući školskim hodnikom Plodnim tlom za omalovazavanje i ponizno Odslušala grozni ton zvona tako monoton I krenula po podu prolijevat olovno gorivo Pozadinski zvuci vrištanja iz referade I zakočena vrata od strane teške barikade Nisu ometali Ivu, sada se sjecam imena Nagluha djevojka koja je htjela bit viđena I evo ga, napokon ju cijeli svemir vidi, Cijeli svijet se divi, samo zbog nje sada sve se dimi Imitira profesore, i izruguje se svima Dok ih guta boja siva, oblak dima, ona prima I posljednju šibicu, pa uz osmjeh citira Ibricu Još samo ovaj put ste mogli zadirkivat Ivicu Al sutra bit će prekasno, nespretno i nejasno Ispusti šibicu i kroz suze izusti: prekrasno