Nekad sam se sjećao ne sjećam se čega
Preobrazba ko Gregor Samsa al nemoj da nebo sazna
Mrtav dah, na zahrdjaloj žlici kuham prah
Slušam Bacha, doza hrabrosti, iznutra kuca strah
Budim se iz sna u kojem varam ženu
Stvaram njenu mrtvu sliku, piknem, igla para venu
Venem... Savjest se mrvi u mrlje kapljice krvi
Takav život stvara tožu dok igla razara kožu
Mješam koktel krvi i heroina, gledam
Smješan portret susjede i njenog sina
Kojih više nema, gledam kroz prozor, a vani sjeva
I još uvijek mi njen jezivi glas u glavi pjeva ide
Ne znam gdje sam, nesanica me uspavljuje
Odavno je svjetlost robinja pregorjele žarulje
Oronuli krevet i devet istrošenih šprica
Na zidu slike prijatelja pokošenih lica
Nema robe, a rob sam robe, grob me
Opet zove jer trebam nove doze, a nemam
Sredstava, znam da ova dole već spava
A ima gljiva jer njima staje na kraj boli polumrtvog sina ima
Pedeset godina, a sin joj je trisomičar sa sidom
Silovan od starog pedofilnog homića
Veæ smo dugo susjedi, dolje na prozoru sjedi
A posla nema pa cijeloga dana pjeva nešto
Jučer sam sanjao da se budim iz sna u znoju
I nemam veze s mozgom bude me zvuci odozdo
Mali trisomičar opet gleda stare westerne
Sretan je kad gleda smetene rendžerske kretene
Nemam razloga za razlog razlaganja ovog
Tmurnog života, nemam snage ni mota, divota
Motam krize u apstinencijske rizle
Zagrizem kruh i ispljunem plastiku
Jedini izlaz su mi susjedine gljive tamo dolje
Možde će mi dati koju, ak je dobre volje
Spuštam se stepenicama evo taman tu je
Išla je po njih na tavan i sada kroz vrata čujem samo
Ceremonija, više ne osjećam da je svečana
Prazno more sjećanja i otoci sa svjećama
Gdje grijem žlicu, grijem se na prijemnicu
Za komunu, brijem solo i solo se smijem vicu
O primitivcu koji samo htio jednu gljivu
A sada uživa u susjedinom heroinu
Došao je ni ne sluteći da će mu teći žilama
Sad ga samo čeka izlazak i miran san
Al njih više nema, ni susjede ni sina
Uspavala ih je sinova kaubojska igra
Istoga trenutka kad je počeo glumit Eastwooda
Je krv potekla kao dokaz sumnjivoga prizora
A on je budala posegnuo za revolverom
I otiscima potpisao s doživotnom robijom
Pitaj me za danas jučer odgovaram sutra
Jutros umirem noću, a noću živim jutra
Nekad sam se sjećao ne sjećam se čega
Preobrazba ko Gregor Samsa, znao sam da slijedi kazna
Mrtav dah u smrdljivoj ćeliji gutam strah
Vani sjeva i još uvijek mi njen glas u glavi pjeva